Teorija grešaka geodetskih mjerenja

Ovaj udžbenik sistematski obrađuje teorijske i praktične osnove statističke obrade geodetskih mjerenja, sa posebnim naglaskom na procjenu tačnosti, pouzdanosti i kvaliteta mjernih rezultata. U prvom poglavlju razmatraju se osnovni pojmovi mjerenja, značaj statističke obrade, pravila o značajnim ciframa, grafičko predstavljanje podataka, uslovi i vrste mjerenja, izvori i podjela 

grešaka, kao i odnos preciznosti i tačnosti. Posebna pažnja posvećena je matematičkom modelu obrade mjerenja i metodi najmanjih kvadrata kao osnovnoj metodi izravnanja.

Drugo poglavlje uvodi čitaoca u teoriju vjerovatnoće, uključujući pojam vjerovatnoće, kombinatoriku, funkcije raspodjele i gustine vjerovatnoće, višedimenzionalne raspodjele, očekivane vrijednosti, varijansu, korelaciju i najvažnije diskretne i kontinuirane raspodjele koje se primjenjuju u geodetskoj praksi.

Treće i četvrto poglavlje posvećeni su tačkastim i intervalskim ocjenama mjerenja jednake preciznosti, gdje se obrađuju uzorci, populacije, ocjene parametara, kriterijumi izbora ocjenjivača, intervali povjerenja i definisanje potrebne veličine uzorka.

Peto poglavlje razmatra testiranje statističkih hipoteza, uključujući testove homogenosti, saglasnosti srednjih vrijednosti, varijansi i raspodjela, uz primjenu poznatih statističkih testova u analizi mjernih rezultata.

U šestom poglavlju detaljno se obrađuje prostiranje slučajnih grešaka u različitim geodetskim mjerenjima: uglovima, dužinama, poligonskim mrežama i nivelmanu, uz analizu uticaja pojedinih izvora grešaka.

Sedmo poglavlje bavi se mjerenjima nejednake preciznosti i uvođenjem težina, dok osmo poglavlje obrađuje regresionu i korelacionu analizu i njihovu primjenu u analizi trendova u geodetskim podacima. Udžbenik predstavlja cjelovitu osnovu za razumijevanje teorije grešaka i savremenih metoda obrade mjerenja u geodeziji.